U svetu završnih radova, armiranje zidova i plafona je često tiha garancija trajnosti. Iako na prvi pogled deluje kao korak koji može da se preskoči, iskustvo pokazuje da bez armiranja — ni glet, ni boja, ni najkvalitetnije dekorativne tehnike neće izgledati kako treba.
Zato je važno razumeti kada i zašto koristiti lepak i mrežicu, kao i kako ih pravilno ugraditi u sistem zidnih i plafonskih obrada.
Šta je armiranje i čemu služi?
Armiranje zidova i plafona podrazumeva ugradnju staklene mrežice u sloj lepka ili mase radi ojačavanja podloge. Na taj način se sprečava:
- pojavljivanje pukotina,
- odvajanje završnih slojeva,
- oštećenja usled pomeranja ili rada konstrukcije.
Drugim rečima, armiranje pruža stabilnost, fleksibilnost i dodatnu otpornost zidovima, pogotovo onima koji su podložni naprezanjima.
Kada je armiranje potrebno?
Iako armiranje nije obavezno u svakom slučaju, postoje situacije kada je neophodno, i to bez kompromisa:
🟩 Kod novih zidova i plafona
Kod novogradnje ili velikih gipsarskih radova, materijali još „rade“ — zidovi dišu, plafoni se slegaju, a mikro-pomeranja su česta. Zato je armiranje idealno rešenje za zaštitu spojeva i spojeva različitih materijala (npr. beton–gips).
🟩 Nakon guljenja starih slojeva
Kada se sprovodi temeljno guljenje stare boje ili maltera, nova podloga često bude neujednačena i oslabljena. U tom slučaju, mrežica sa lepakom pomaže da se podloga učvrsti pre daljih radova.
🟩 Kod sanacije pukotina
Ako su zidovi već imali pukotine, bez obzira na njihovo prethodno saniranje, armiranje je najbolja prevencija da se ne vrate. Mrežica premošćuje stare spojeve i štiti površinu.

Prednosti armiranja lepakom i mrežicom
✅ Veća otpornost na pukotine
Zidovi i plafoni često trpe različita opterećenja — od vibracija, promene temperature pa sve do sleganja zgrade. Zahvaljujući mrežici, ovakvi uticaji se „raspršuju“ i ne dolazi do linijskog pucanja.
✅ Stabilna podloga za sledeće slojeve
Armirani zid je idealna baza za dalje radove — kao što su gletovanje, podlogiranje, pa čak i dekorativne tehnike koje zahtevaju ravnu i čvrstu površinu.
✅ Duža trajnost završne obrade
Ukoliko planiraš da kasnije radiš krečenje ili postavljaš tapete, armiran zid značajno povećava dugovečnost i estetski kvalitet krajnjeg sloja.
Kako se pravilno izvodi armiranje?
Postupak armiranja je relativno jednostavan, ali zahteva preciznost i tačnu tehniku. U nastavku je korak-po-korak vodič:
1. Priprema podloge
Kao i kod većine radova, uspeh počinje od pripreme. Zid mora biti:
- očišćen od prašine i masnoće,
- bez ljuštenja ili slabih delova,
- prethodno obrađen — najčešće kroz podlogiranje.
Ovo je ključan trenutak — bez kvalitetno pripremljene podloge, ni najbolji lepak i mrežica neće dati rezultat.
2. Nanošenje lepka
Lepak se nanosi gletericom u debljini od 2–3 mm. Radi se po površini širine do jednog metra, jer se mrežica mora postaviti dok je lepak još svež.
3. Ugradnja mrežice
Staklena mrežica se „utiskuje“ u lepak odozgo nadole, bez stvaranja nabora. Preklopi između traka treba da budu minimum 10 cm kako bi se izbegla pojava linijskih pukotina.
4. Završna obrada
Nakon sušenja, preko mrežice se nanosi dodatni sloj mase za izravnavanje. Kada se sve osuši, površina se brusi, pa je spremna za dalji rad — najčešće gipsarske radove, krečenje ili dekorativne tehnike.

Česte greške koje treba izbeći
❌ Preskakanje podlogiranja — Lepak i mrežica se neće dobro vezati za prašnjav, upijajući ili slab zid. Zato je obavezno prethodno podlogiranje.
❌ Naborana mrežica — Ako se ne postavi ravno, mrežica ostaje vidljiva nakon završnih slojeva i otežava gletovanje.
❌ Premalo preklapanje — Trake koje se samo dodiruju, bez preklopa, često pucaju duž spoja — što se vidi tek kasnije, kada je već kasno za ispravku.
❌ Nestrpljivo krečenje — Požuriš li sa završnom obradom pre potpunog sušenja, rizikuješ da slojevi ne prione pravilno i izgube trajnost.
Zaključak
Armiranje zidova i plafona lepakom i mrežicom možda deluje kao korak koji nije neophodan, ali svakom majstoru i investitoru koji gleda dugoročno — jasno je koliko znači. Ovaj korak daje stabilnost, omogućava besprekornu površinu i štiti krajnji sloj — bilo da se radi o krečenju, gletovanju ili čak zahtevnijim dekorativnim tehnikama.
Zato, pre nego što kreneš sa guljenjem, gletovanjem ili bojenjem, proveri da li je armatura potrebna. Tvoj zid će ti biti zahvalan — i to dugi niz godina.